ZLATKO PAKOVIĆ (RS): IBSENOV NEPRIJATELJ NARODA KAO BRECHTOV POUČAN KOMAD

23. 9. ● 22:30h ● 95 min ● Velika &TD

Pomoću Ibsenove priče o sudbini Doktora Stockmanna i njegove obitelji, u brehtijanskoj formi dijalektičkog kazališta, redatelj s glumcima i glazbenikom na sceni oblikuje jedan sasvim originalan kazališni organizam estetike i etike otpora. Sudbinu Ibsenovih junaka redatelj ovdje povezuje sa sudbinom gubitnika – one nijeme, ogromne većine stanovnika u društvu tranzicije, društvu koje prelazi iz realnog socijalizma u realni kapitalizam, i na scenu izvodi ljude iz neposrednog života. Ovaj spoj Ibsenove i Brechtove dramaturgije pokazuje da u društvu i/ili kazalištu nisu presudne psihološke karakteristike ličnosti i/ili lika, nego logika moći i profita.

http://www.czkd.org/category/projekat/rizik/

INTERVJU

KAKO BISTE OPISALI IBSENOV NEPRIJATELJ NARODA KAO BRECHTOV POUČAN KOMAD NASUMIČNOM PROLAZNIKU?

Poziv na druženje s pravim ljudima! S onima koji su se usudili. Koji su se usudili kazati NE moćnicima kojih se gnušaju i DA onima koji su potlačeni, a imaju hrabrosti da se suprotstave! Ovo je, dakle, druženje s Doktorom Stockmannom, Henrikom Ibsenom, Bertoltom Brechtom i Walterom Benjaminom. Vrijeme provedeno s istinskim prijateljima. Ono bodri. Alternativno vrijeme čovječnosti u nečovječnome čovječanstvu. Jer, onaj tko pristaje na vlastito poniženje, sudionik je u nepravdi i smrti. A onaj tko se usuđuje, istinski je živ.

ZAŠTO SI ODABRAO  OVAJ MEDIJ KAKO BI GOVORIO O ŽIVOTU/STVARNOSTI?  

Zato što je kazalište već 2500 godina alternativni prostor i vrijeme stvarnome životu. Ono je eksperimantalni prostor ili laboratorij za nove oblike društvenoga života i komunikacije. Ono je jedina umjetnost ili vještina koja posjeduje sredstva za promjenu načina života ovdje i sada, i to igrajući se starim oblicima života, sprdajući se s okoštalim vjerama i nadama i svodeći ono što se smatra isključivo važnim na njegovu istinsku veličinu. Ono je politična umjetnost par excellence i najdemokratičnija je institucija ljudskoga roda, u kojoj se uistinu mogu prevrednovati sve vrijednosti.

ZAŠTO BI NAS, KAO PUBLIKU, ZANIMALO ONO ŠTO RADIŠ?

Zato što to razgaljuje i poziva na sudjelovanje u vlastitoj slobodi.

Zato što dokazuje da je bit života u smjelosti igre, a ne u patnji pukoga oponašanja.

Zato što uviđa da čovjek može biti i subjekt vlastite smrti.

Zato, naposljetku, što si Ti tu ne gledatelj zapleta na sceni, nego subjekt zavjere protiv elitne manjine koja želi posjedovati bitak i vrijeme, bitak i ništa.

KAD BI IMAO NA RASPOLAGANJU BILO KOJA SREDSTVA (LJUDE, NOVAC, MOGUĆNOSTI… ) – KAKAV PROJEKT BI NAPRAVIO?

Smatram da se svaki projekt istinskoga kazališta, koji mora biti spoj autohtone kazališne igre i revolucionarne politike, uvijek i svugdje može ostvariti, bez obzira, dakle,  na sredstva koja su na raspolaganju. Jer je jedino u tome istina, da se kazalište mora iskazati onim sredstvima koja su mu odmah na raspolaganju. Sada sam zaokupljen idejom o uključivanju migranata koji prolaze kroz moju zemlju u svoju sljedeću predstavu, čiju će strukturu, dakle, iscrtati sama sudbina ovih ljudi koji su mutna savjest naše Europe. Dakle, uvijek razmišljam o strukturi teme kao o sudbini ljudi, a ne o pukim sredstvima institucionalnoga kazališta (institucionaliziranog kazališta).

KOJE TE TRI STVARI UVIJEK RAZVESELE?

Dječja igra.

Umjetnost u kojoj ima odbljesaka dadaizma.

Susret s pouzdanim prijateljima I prijateljicama.

BIOGRAFIJA

Zlatko Paković rođen je 1968. godine. Diplomirao je kazališnu i radio režiju na FDU u Beogradu. Režirao je u kazalištima u Bugarskoj i na Cipru, a posljednjih godina najviše u CZKD-u, gdje razvija autorsku poetiku žestokog političkog napada i naglašenoga ludičkog izraza.

TKO JE TKO

Autor i redatelj: Zlatko Paković

Glumci: Igor Filipović, Vladislava Đorđević, Jelena Ilić, Božidar , Obradinović i Zlatko Paković

Skladatelj i pijanist: Božidar Obradinović

Scenograf i kostimograf: Zlatko Paković

Produkcija:  Centar za kulturnu dekontaminaciju, Beograd; Ibsen Scholarships, Skien, Norveška

Zlatko Paković je još jednom potvrdio i dokazao, do sada retko viđenu, autentičnu liniju, sasvim originalnu i tačnu, tumačenja i razvijanja Brehtovog pozorišnog jezika, kako vidimo – primenljivog, u kreativnoj doradi, i na Ibzena, ali i na naše savremeno pozorište i društvo. U poslednjem  delu, predstava postaje konkretni citat iz strave današnjeg poraza ljudi od nekadašnjeg integriteta… Čestitam na ovoj avanturi u novu etiku i estetiku pobune!

Goran Cvetković, Radio Beograd 2

Pisac i reditelj pametno je, vispreno i iznad svega osvežavajuće duhovito i teatarski potentno – mada krajnje svedenim sredstvima, gde i muzika ima znatnu ulogu – zaokružio svoju priču o nadilaženju građanskog pozorišta (kao onog koje tek prikazuje, ako ne i slavi postojeći poredak), i to prvo kroz kritičko ibzenovsko pozorište, a onda i kroz brehtovski dijalektički teatar koji posve prelazi na drugu stranu duge, i sve to uglavnom umesno i vešto povezujući sa -ovdašnjom trenutnom situacijom’ kako političkom tako i socijalnom, napravivši živu i uzbudljivu predstavu koja vas tera da tražite još.

Teofil Pančić, Vreme