JAN VORMANN (DE): DISPATCHWORK

26.9. ● 18:00 – 04:00 ● Zagrebačke ulice ● Bijela noć*

Cilj je projekta Dispatchwork popuniti pukotine i ruševne dijelove zidova u gradovima diljem svijeta. Ovim projektom Jan pokušava promijeniti lice urbane infrastrukture i dodati boju urbanim sivim tonovima umetanjem bazičnoga građevinskog materijala: plastičnih građevinskih cigli (PCB-a) od kojih su najpoznatije – Lego kocke! Prilagođavajući se različitim gradovima, šarene zakrpe polako se počinju uvlačiti u zaštićene zidove kulturne baštine, utvrde, zidine, ali i manje poznate (za)kutke i ulice. Jedan od najvažnijih aspekata projekta mogućnost je uključenja svih koji se žele pridružiti bilo gdje na svijetu, ali u nekomercijalne svrhe. Jan prikuplja fotografije na internetskoj stranici projekta  www.dispatchwork.info te na ovaj način pokušava potaknuti stvaranje transnacionalne mreže ljudi koji sudjeluju u izgradnji kolektivne kulture.

www.janvormann.com / www.dispatchwork.info

INTERVJU

KAKO BI OPISAO DISPATCHWORK  NASUMIČNOM PROLAZNIKU?

Ne volim živjeti u sivim i dosadnim gradovima. A vi? Jeste li primijetili da su igračke za djecu većinom sjajne i šarene? Pitam se zašto, budući da je djeci većinom suđeno odrastati i živjeti u dosadnim sivim gradovima. Budući da sam živio u više takvih gradova, htio bih poboljšati izgled javnih prostora na različite načine, u skladu s onim što ja smatram poboljšanjem.

Cilj je projekta Dispatchwork „popuniti“ pukotine i ruševne dijelove zidova u gradovima diljem svijeta. Ovim projektom pokušavam promijeniti lice urbane infrastrukture i dodati boju urbanim sivim tonovima umetanjem bazičnoga građevinskoga materijala: plastične građevinske cigle (PCB-a). Zapravo, PCB-i temeljni su arhitektonski materijal: čvrst, krut i savršeno pravokutan, ali zbog svoje strukture (plastika) proturječe su svojoj svrsi. Popravak zida je kratkotrajan zbog toga što „zakrpe“ u kratkome roku ili otpadnu sa zidova ili ih netko skine.

Dispatchwork ne prkosi raspadanju. Točnije, kratkotrajnost „popravljenih“ zidova predstavlja se kao mogućnost izgradnje i rekonstrukcije naše okoline. Prilagođavajući se različitim gradovima, šarene „zakrpe“ polako se počinju uvlačiti u zaštićene zidove kulturne baštine, utvrde, zidine, ali i manje poznate (za)kutke i ulice, funkcionirajući kao maštoviti popravak pohabanih zidova našega zajedničkoga prostora.

Dispatchwork se suprotstavlja i satiričan je prema nametnutoj ozbiljnosti koja prati klasičnu izgradnju našega gradskoga krajolika. Međutim, unatoč spomenutoj ukočenosti i krutosti, postoji mnogo mogućnosti za vašu kreativnost. Cilj je projekta naglasiti zaigrani i prizemni aspekt stvaralaštva u našoj svakodnevnici te na mogućnost sudjelovanja u izgradnji i oblikovanju stvarnosti po svojoj mjeri.

ZAŠTO SI ODABRAO OVAJ MEDIJ KAKO BI GOVORIO O ŽIVOTU/STVARNOSTI?  

Koristim medij skulpture da bih pričao o stvarnosti, jer osjećam da se mogu izravnije izraziti koristeći se trodimenzionalnim materijalom, tj. običnim objektima koji čine našu svakodnevnicu. Prilično je jasno da je naš svijet sastavljen od objekata koje možemo koristiti i kojima možemo manipulirati, ali i oni mogu utjecati na nas i naše raspoloženje. “Glas” bilo kojega materijala, njegov specifični jezik, uključujući i sve asocijacije koje materijal može prizvati s obzirom na osobno iskustvo svakoga od nas, možemo čuti i možemo ga koristiti kao note ili riječi kojima se gradi „rečenica“, a koja može opisati situacije koje bi bilo teško opisati na drugačiji način.

Dispatchwork koristi materijal s kojim se upravo svatko može povezati: plastične građevinske kocke – Lego kocke! Sreća koja nas obuzme kad vidimo Lego kocke zajednička je svim kulturama i dobnim skupinama, što mogu potvrditi iz iskustva.
Kao baloni od sapunice, još jedan materijal s kojim volim raditi, ove „igračke“ imaju moć izazivanja ludičkih misli. Jedan od najvažnijih aspekata projekta mogućnost je uključenja svih koji se žele pridružiti bilo gdje na svijetu, ali u nekomercijalne svrhe: svi i svatko može se pridružiti da bi doprinio mozaiku suvremenih gradskih pejzaža. Skupljam fotografije na internetskoj stranici projekta: www.dispatchwork.info te na ovaj način pokušavam potaknuti sudjelovanje u stvaranju suvremenih gradskih pejzaža i oživljavanju gradova.
Sudjelovanjem u projektu Dispatchwork ne sudjelujete samo u popravku rupa u zidovima svoga okruženja, nego ste dio veće mreže koja ujedinjuje građane svijeta putem interneta.

ZAŠTO BI NAS, KAO PUBLIKU, ZANIMALO ONO ŠTO RADIŠ?

Pretpostavljam da je vama kao publici ZAISTA stalo do toga što mi (umjetnici) radimo. Zar bi u protivnome bilo festivala, izložbi, pa čak i umjetničkih sajmova? Čini mi se da je zanimljivije pitanje: zašto vas, kao publiku, zanima to što mi radimo? Što vam donosi umjetnost? Možete li zamisliti svijet bez nje?

KAD BI IMAO NA RASPOLAGANJU BILO KOJA SREDSTVA (LJUDE, NOVAC, MOGUĆNOSTI… ) – KAKAV PROJEKT BI NAPRAVIO?

Rušenje pojma “nacije” i poništavanje svih fizičkih granica koje koče slobodni protok miroljubivih građana svijeta.

KOJE TE TRI STVARI UVIJEK RAZVESELE?

• rad na svojim projektima
• putovanje svijetom
• djeca

BIOGRAFIJA

Jan Vormann završio je studij vizualnih umjetnosti (smjer: skulptura) na umjetničkoj školi Kunsthochschule Berlin-Weißensee (KHB). Sudjeluje u transnacionalnim i međuregionalnim izložbama, umjetničkim sajmovima i galerijama, i predaje na Sveučilištu za primijenjene znanosti Berliner Technische Kunsthochschule (BTK).

Projekt se realizira uz potporu Goethe-Instituta u Hrvatskoj te je dio programa Edukulture Kulture promjene Studentskog centra u Zagrebu.

*Događanje organizirano u okviru manifestacije Rendez-vous, festival Francuske u Hrvatskoj (www.rendez-vous.hr).